Radionica Active ageing is…
ŠTO JE AKTIVNO STARENJE ? ( rezultati „brainstorminga“ – analiza odgovora polaznika engleskih grupa i kategorizacija – završna radionica održana 11.veljače 2011. )
Preduvjeti aktivnog starenja su: odnos prema životu, aktivno druženje, zdravstvena zaštita, kontinuirano učenje, zabava i putovanja.
Pristup životu zahtijeva individualne odluke: živjeti aktivno, planiranje aktivnosti i obavljanje redovitih dužnosti.
Aktivno druženje uključuje susrete u obitelji, s prijateljima, kolegama i biti aktivan u profesionalnim radnim mjestima.
Zdravstvena zaštita obuhvaća redovite preventivne zdravstvene preglede, dnevne fizičke aktivnosti, rekreacije kao što su teretana, duži pješački izleti u prirodi, joga, pilates, skijanje, tai-chi, plivanje, ples, hodanje s prijateljima ili samostalno i brigu o miljenicima.
Za kontinuirano učenje dobro je učiti strane jezike, poznavanje rada na računalu, čitanje knjiga i gledanje po mogućnosti na stranom jeziku TV i filmova, vježbanje i učenje o raznim vrstama umjetnosti.
Za zabavu možemo otići u kino, kazalište, koncerte, izlaziti na javne priredbe i rješavanje enigmatskih problema.
Izleti su izvrsni radi stalnih promjena i uključuju putovanja u inozemstvo, snalaženje u nepoznatim situacijama, kraći izleti, posjete djeci i rođacima koji žive u inozemstvu, studijska putovanja vezana uz studentske ideje iz programa Pučkog otvorenog učilišta.
Za aktivno starenje potrebno je razviti svijest o odgovornosti za kvalitetu života od rane mladosti.
Najvažnije je podići svijest o važnosti uživanja u sadašnjosti, biti sretan s malim stvarima, pokušavati uključiti neke oblike zabave svaki dan, imati hobije jer oni su eliksir života.
Međugeneracijska radionica
Međugeneracijska radionica u sklopu projekta DANET bavila se ispitivanjem pojma aktivnog starenja metodom nedovršenih rečenica među učenicima jedne srednje škole u Zagrebu (treći razredi srednje škole; dob 16 i 17 godina).
Moderator radionice je bila Martina Božić prof., a anketiranje je vodila Gordana Matković. Kamenar profesorice: Međugeneracijska radionica bila je solidno posjećena i vrlo konstruktivna. Čula su se razna mišljenja i proživljena iskustva.
Učenicima smo postavili tri pitanja i dobili sljedeće odgovore:
1. Što podrazumijevamo pod trećom životnom dobi ?
Selektiranjem odgovora učenika dobili smo većinsko mišljenje da starost nastupa nakon pedesete do šezdesete godine i da je to neželjeno doba.
Doba najtežih iskustava, osjećaja odbačenosti, čekanja smrti u otužnim staračkim domovima.
Odgovori onih kojima pripada budućnost govore kako se žurno i korjenito moraju mijenjati stereotipi o trećoj životnoj dobi i to posebno kroz instrumente države koja je “zlatnoj generaciji” oduzela dignitet i minorizirala zasluge stečene tijekom života.
2. Mora li treća dob značiti intelektualno starenje ?
NE – zajednički je odgovor učenika.
Za aktivno starenje zalažu se obje generacije jer je to kvalitetno starenje.
Ljudi treće životne dobi mogu čuti, istraživati i isprobati sve ono što nisu stigli zbog posla i obitelji. Trebaju se družiti, putovati, učiti strane jezike i predati mladima mudrosti svog životnog iskustva.
3. Kako mladi mogu pomoći ljudima treće životne dobi ?
Sa starijima treba više komunicirati, posjećivati bake i djedove. Starije ne treba napustiti nego im pomagati u bolesti, a po mogućnosti i financijski. Pokazati im da su voljeni i da su nam potrebni.
Izdvajamo neka od mišljenja anketiranih učenika :
- Starost je vrijeme u kojem ljudi često padaju u depresiju, jer smatraju da više nikom nisu potrebni.
- Nije starost tu da žalimo, starost je tu da ponovimo mladost i da još jednom proživimo sve ono što smo proživjeli u djetinjstvu, a tu nam pomažu naši unuci – s njima ponovo idemo u vrtić, gledamo crtiće, idemo u školu, upisujemo srednju, završavamo faks, ako treba ponovo rano ustajemo, itd.
- Tada smo na praznicima koji traju dok živimo.
- Starost je zlatno doba gdje pobjeđuje samo onaj koji ne odustaje od sebe!
Na sljedećim poveznicama možete pogledati video materijale s prve konferencije:
Početak konferencije Aktivno starenje
Ružica Kovačević, v.d. ravnateljice Pučkog otvorenog učilišta Zagreb
Jasna Čurin, voditeljica Sveučilišta za treću životnu dob
Julijana Radnić, mag. – Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti
prof. dr. Milan Matijević – Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
dr. Lidija Roić, spec. neurologinja
Mia Torrens na
Zagrebački seniori istakli su niz aktivnosti koje starenje mogu učiniti kvalitetnim. U osnovi radi se o stavu prema životu općenito i načinu koji ćemo stil života odabrati. Polaznici Sveučilišta za treću životnu dob u tom su smislu osvješteni. No čini mi se da je u Hrvatskoj još uvijek većina starijih osoba pasivnijeg stava prema životu . Prepuštaju se dokoličarenju i depresiji. Mislim da to nije nužno vezano uz materijalni status.
Da,za sada je tako,Veći broj polaznika i njihovo uključenje u programe vidim u otvaranju i umreženju Sveučilišta za treću životnu dob u Hrvatskoj.
Za početak neka to budu obuhvaćeni svi veči gradovi.
Dokoličarenju i depresiji prepuštaju se samo usamljeni seniori, bez inicijative, bolesni …
Svako uključivanje u bilo koju aktivnost vezanu uz učenje, razvoj kreativnosti, druženje i pomaganje drugima,. ispunjava život seniora i čini ga vrijednijm, a zdravstveno stanje – boljim. Nadamo se da će se ulaskom u EU i u HR više ulagati u cjeloživotno učenje, kao zdravstvenu preventivu, koja smanjuje troškove zdravstva.
Usamljeni seniori mogu biti depresivni, ali zato ima nas dosta, koji im možemo pomoći, potaknuti ih na neku djelatnost
Pročitala sam komentare iz Ulma. I njihovi seniori smatraju , baš kao i mi,da je cjeloživotno učenje korisno, ali postavljeno je i pitanje, da li je to obaveza i može li se to od svakoga zahtijevati.
To me podsjetilo na jedno pitanje iz rubrike “Pisma čitatelja”u švicarskim novinama. Čitateljica pita, može li ona od svojeg sina zahtijevati plaću za čuvanje unuka, jer njezino financijsko stanje nije baš predobro .Možete li pogoditi odgovor?
A možete li zamisliti da u našoj lijepoj Hrvatskoj jedna baka očekuje naknadu za čuvanje svojeg unučeta? Gotovo svaka naša baka najprije će se zapitati, što je potrebno njezinoj djeci i njezinoj unučadi, a tek nakon toga dolaze na red i njezine potrebe, pa i potreba za obrazovanjem.
A što je s djedovima. Zašto ih je u našoj “školici” samo 10 % ?
Mislim da treba ozbiljno poraditi na poticanju ljudi (i ne samo seniora) da se što više obrazuju.
Jako mi je drago da se ova tema pojavila i na ovoj stranici. Svi koji sudjeluju u Sveučilištu za treću dob već znaju kakva je koristi i veselje u učenju. Većina oni kojih ne sudjeluje- ne zna što propušta. Ali tako je to u u obrazovanju odraslih- oni koji su obrazovaniji, spremniji su na daljnje učenje. Prisile pri tome nema, ali može biti olakšavanja i poticaja za uključivanje. Jedan od načina koji bi sigurno bio koristan, je da se ne prebaci sav financijski teret učenja na polaznike. To sigurno stvara poteškoću nekim potencijalnim polaznicama ili polaznicima.
Važno je i uspjehe ovog Sveučilišta širiti kod glavnih nositelja obrazovne politike, koji nisu prepoznali da je i ovo obrazovanje, da je ono korisno i da je aktivno starenje jedan od europskih prioriteta 2012. godine (kad je Godina aktivnog starenja).
Nadamo se da će i ovaj projekt pomoći da se to prepozna.
I mene cudi da je tako malen procenat muskaraca,jer kad smo se mi skolovali ,vise je bilo muskaraca na svim fakultetima !!
Kako kazu, ucenje je “fiskultura”za mozak ,a nasi mnogobrojni “seminari” doista mogu svakog zainteresirati .
Mislim da je najveci problem za nasu prvu generaciju” maladih staraca “,ogorcenost,malodusnost,naravno veliki procenat se bori sa egzistencijalnim problemima,ne mislim na njih ,nego oni koji mogu financiski podnijeti skolovanje.
Navescu jedan primjer nezainteresovanosti ,svaka mjesna zajednica ima organizovane besplatne tjelo- vjezbe za umirovljenike ,koje vode osposobljeni strucnjaci i odziv je minimalan ,10-15 ljudi ,a sa svih strana porucuju ,FIZICKA AKTIVNOST ,manje bolesti, lijekova !
Mi imamo izbor,mogucnosti,aktivno nastaviti zivjeti svaki segment svog zivota,sto ne isklkucuje i baka servis,(a ne bilo lose ,da dobijemo i djeparac,ha ha ).
Vecina odbija svaku pomisao o internetu ,a za to nisu potrebni veliki izdaci ,a sva ta” nauka” je za prosjecne ljude .
Mene cini sretnom,sto “studiram”,jedva cekam ponedjeljak ,radujem se interesantnom predavanju, divnom profesoru ,susretu sa meni slicnim po interesovanju , obrazovanju i GODINAMA,sto se druzimo razgovaramo ,SMIJEMO .
Prioritet ulaganja u cjeloživotno učenje je osobna odluka .
Slažem se da svatko od nas ima svoje vlastite prioritete. Meni je svakako prioritet učenje i druženje na Sveučilištu za treću životnu dob. Sudjelujući u radionicama kao član DANETA s ostalim polaznicima, osjećam se ponosnom i zadovoljnomi, jer sam obogatila svoje znanje i druženje.